Zvučna zaštita vanjske ovojnice zgrade

Izvori buke nalaze se podjednako i u vanjskom i u unutarnjem prostoru pa projektiranjem novih i rekonstrukcijom postojećih građevina treba obratiti pozornost na pravilno rješavanje detalja s aspekta zvučne zaštite, bilo da je riječ o zračnom zvuku izvana, iz susjedne prostorije ili o udarnom zvuku i vibracijama koje se prenose građevinskim konstrukcijama.

Zgrade u blizini prometnica, škola i vrtića ili sportskih dvorana i igrališta izložene su većoj razini buke pa je potrebno prilagoditi zvučnu izolaciju kako bi se osigurao prijeko potreban mir u stambenom prostoru.

Buka je svaki zvuk koji može uzrokovati uznemirenost, nelagodu i psihološku napetost osobe koja joj je izložena. Ljudsko uho ne doživljava samo glasne zvukove kao buku, nego i šumove niske zvučne razine. Buka nam prije svega ometa koncentraciju i san.
Cilj zvučne izolacije je da razina buke koju zamjećuju korisnici stambenog prostora ili osobe koje se nalaze u blizini ne predstavlja prijetnju njihovu zdravlju i da stanarima omogući spavanje, odmor i rad u zadovoljavajućim uvjetima. Zgrade u blizini prometnica, škola i vrtića ili sportskih dvorana i igrališta izložene su većoj razini buke pa je potrebno prilagoditi zvučnu izolaciju kako bi se osigurao prijeko potreban mir u stambenom prostoru.
Ometajući zvuk iz vanjskog prostora koji se širi putem zračnih valova nazivamo zračnim zvukom. Zračni zvuk prenosi se putem vanjskog plašta zgrade kroz vanjske zidove, podglede stropova iznad vanjskog zraka, krov, prozore, vrata, ventilacijske kanale i porozne strukture građevinskih materijala. Poboljšanja vanjskih zidova pročelja, kad je riječ o toplinskoj zaštiti, danas se najčešće rješavaju izvođenjem kontaktnog toplinskog fasadnog sustava („Etics“) ili ventilirane fasade. Kao toplinski izolator postavljaju se ploče izrađene od tvrde pjene, kao što je ekspandirani polistiren (EPS-F) ili ploče mineralne vune. Ova dva materijala imaju jednaka termoizolacijska svojstva. Ekspandirani polistiren jednostavniji je za ugradnju u svim vremenskim uvjetima i jeftiniji, no nema dovoljna zvučnoizolacijska svojstva i zato se ne preporučuje kao obloga pročelja na područjima povećanih zahtjeva zaštite od vanjske buke.
Kamena vuna u obliku ploča anorganski je materijal mineralnog podrijetla, otvorene vlaknaste strukture koja se izrađuje od kamenog materijala vulkanskog podrijetla. Osim dobrih termoizolacijskih svojstava i drugih prednosti kao što su negorivost (98 % kamena), čvrstoća, trajnost i paropropusnost koja omogućuje disanje zidova i zdravu unutarnju klimu – za razliku od ekspandiranog polistirena, kamenu vunu odlikuju i odlična zvučnoizolacijska svojstva. Vlaknasta struktura omogućuje upijanje buke, smanjuje razinu ometajućeg zvuka koji dopire izvana i doprinosi ugodnijem boravku u prostoru. Zvučna energija prolaskom kroz takvu strukturu razbija se i pretvara u toplinsku.

Toplinska i zvučna izolacija kosih krovova izvodi se također mineralnom vunom, i to staklenom vunom. Sirovina za dobivanje staklene vune je kvarcni pijesak s dodatkom recikliranog stakla, a uz dodatak veziva tvori strukturu sličnu vuni. Proizvodi se u obliku filca, u rolama. Staklena vuna mekše je strukture i čvrstoće, vlakna su elastičnija pa su primjerena za ugradnju u kose krovove, lagane konstrukcije i svugdje gdje se prostor zapunjava izolacijom.

Osim dobrih zvučnoizolacijskih svojstava ugrađenih materijala, važan preduvjet prilikom postavljanja je brtvljenje elemenata fasadnog sustava i krova kako bi se izbjegli zvučni mostovi i osigurao udobniji i mirniji boravak u stambenom prostoru.