Planirate li adaptaciju starog stana ili rekonstrukciju tavana s prenamjenom u stambeno potkrovlje, razmišljate kojim materijalima pregraditi prostor, kako izvesti podloge za podove, unutarnje obloge stropova i krova te što uopće smijete napraviti s obzirom na nova opterećenja zidova. Priprema za izvedbu završnih radova u graditeljstvu – podopolagačkih, keramičarskih, parketarskih, stolarskih, bravarskih, ličilačkih i svih ostalih kojima oblikujemo interijer i pretvaramo ga u željeni dom može biti izvedena na dva načina koja ćemo najlakše opisati kao mokru i suhu gradnju. Oba načina imaju svoje prednosti – uz uvjet kvalitetne izvedbe i poštivanje propisanih detalja, a za konačnu odluku u obzir valja uzeti više faktora i, dakako, posavjetovati se s arhitektom.
Mokra gradnja odnosi se na izvedbu zidarskih radova – zidanje pregradnih zidova od opeke ili porobetona, žbukanje zidova i stropova, izvedbu cementnog estriha kao čvrstog sloja za „plivajući“ pod kojim se rješava problem udarnog zvuka, kao i zidarsku mokru ugradnju vrata, prozora i instalacijskih elemenata. Radi li se o zidanju zidova od malih opekarskih blokova, krpanju instalaterskih šliceva ili lijevanju estriha, osnovni materijal izvedbe sastoji se od cementa (vezivo), agregata (pijesak) i vode. Ove radove karakterizira jednostavna priprema i izvođenje te prihvatljiva cijena. No nedostatak ovakve izvedbe u adaptacijama i rekonstrukcijama vrijeme je potrebno za zidanje i žbukanje te sušenje površina zidova, podova i postizanje potrebne čvrstoće, odnosno dulji rok za nastavak radova. Najbolji je primjer prerana postava parketa koji upije vlagu iz estriha i počinje se dizati stvarajući brežuljke na podu. Građevinski procesi imaju svoje vrijeme trajanja koje treba poštovati, ako želimo kvalitetu.
Suha gradnja ne odnosi se samo na građevinske materijale nego i na čitav niz tehničkih rješenja jednostavnih i brzih za izvedbu. Raznolike mogućnosti oblikovanja unutarnjih pregradnih i obložnih stijena, podloga za izravnavanje podova i oblaganje stropova i podgleda krovova u relativno kratkom vremenu pretvorit će prostor pod kosim krovom u ugodno mjesto za život.
Suvremeni suhomontažni sustavi razrađeni su do najsitnijih detalja kojima se rješavaju problemi toplinske, zvučne i protupožarne zaštite. Ekološki materijali – gips, gips-cement na metalnoj podkonstrukciji, mineralna vuna za ispunu – svojim karakteristikama stvaraju ugodnu unutarnju klimu. Suhom gradnjom izbjegnuta je građevinska vlaga, nema sušenja podloga, nema čekanja na nastavak radova i time je skraćeno vrijeme izvedbe. A vrijeme je novac.
Prednosti sustava suhe gradnje u sređivanju potkrovlja su višestruke:
- manja težina građevinskih elemenata koja ne opterećuje osnovnu nosivu konstrukciju zgrade i njezinih temelja
- brza, jednostavna i ekonomična izvedba, standardni detalji
- nema gubitka vremena za isušivanje vlage, nastavlja se s radovima na obradi površina
- ispunjeni zahtjevi toplinske, zvučne i protupožarne zaštite
- instalacije se uvode unutar pregrada, obloga i podova, nema razbijanja zidova
- kad nema razbijanja, nema niti prašine i građevinskog otpada, prostor je čišći
- velike mogućnosti oblikovanja ravnih ili zakrivljenih pregrada i obloga za veću kreativnost u modeliranju interijera
- gips – ekološki paropropusni materijal koji „diše“ i stvara ugodnu mikroklimu
- uz unaprijed planirani prostorni raspored, u podkonstrukciju se ugrađuju ojačanja za vješanje gornjih kuhinjskih elemenata, konzolnih polica, umivaonika, bidea, raznih ovješenih ormarića pa nema bojazni od nemogućnosti montaže namještaja.
Mali rječnik pojmova u tekstu:
POROBETON – građevinski materijal različitih formata za zidanje zidova, proizveden iz prirodnih sirovina – kremenog pijeska, vapna, cementa, gipsa i vode uz dodatak aluminijevog praha koji u proizvodnom procesu stvara zračne šupljine čineći materijal laganijim. Koristi se za zidanje nosivih i nenosivih zidova i obloga. Odlikuje ga dobra nosivost, toplinska zaštita, otpornost na požar. Jednostavan je za obradu i brzu gradnju, lagan i time pogodan za sanacije i adaptacije.
INSTALATERSKI ŠLIC – utor u zidanom zidu ili betonskoj stijeni, različitih dimenzija presjeka za polaganje instalacija (vodovod, odvodnja, elektroinstalacije i sl.)
ESTRIH – građevinski element za izvedbu „plivajućeg poda“ koji se postavlja na nosivu konstrukciju poda (armirano-betonska ploča ili drveni grednik) preko elastičnog sloja u cilju sprječavanja prijenosa udarnog zvuka. Razlikuje se po vrsti materijala za izvedbu, načinu i vremenu ugradnje pa postoje estrisi za mokru ugradbu kao cementni estrih i različite vrste suhog estriha za suhu ugradbu. Na ravnu, zaglađenu i horizontalnu površinu estriha postavlja se završna podna obloga.
