Udarni zvuk ili topot oblik je neugodnog i ometajućeg zvuka koji nastaje prenošenjem vibracija izravno kroz gusti i tvrdi materijal građevinske konstrukcije. Uzrokuje ga kretanje u susjednim prostorijama, zvuk potpetica po opločenom podu ili stubištu, pad predmeta, povlačenje stolaca, dječja igra, bučno zatvaranje vrata, rad kućanskih aparata i sl
- izvedbom plivajućeg poda
- izvedbom mekog završnog sloja poda
- izvedbom spuštenog stropa.
Najdjelotvorniji način smanjenja razine udarnog zvuka je izrada plivajućeg poda koji je standard u izvedbi već dugi niz godina, propisan građevinskom regulativom. Plivajući pod sastoji se od krutog sloja, npr. cementne glazure, na koji se ugrađuje završna podna obloga (parket, keramičke pločice…) i koji leži („pliva“) na mekom elastičnom sloju postavljenom na nosivu konstrukciju poda, uz obvezno vertikalno odvajanje po čitavom obodu prema zidovima. Bez krutih veza hodne površine i nosive konstrukcije presječeni su svi putevi kojima se zvuk može širiti.
Izvedba mekanog završnog sloja poda nije tako djelotvorno rješenje, ali donekle može prigušiti topot. Meki materijali podnih obloga kao što su tepisi, tapisoni, pluto, trake ili ploče s donjim mekoelastičnim slojem koji sadrži gumu, netkani tekstil (filc) ili sintetsku elastičnu pjenu upijaju dio udarnog zvuka. Na taj način manji dio energije prolazi kroz međukatnu konstrukciju i smanjuje se razina neželjenog zvuka u prostoriji ispod.
Izvedba spuštenog stropa može smanjiti širenje udarnog zvuka iz prostorije iznad. Potrebno je zrakonepropusno ugraditi obložni materijal što manje krutosti na elastičnom ovjesu uz umetanje apsorbirajućeg materijala kao što je mineralna vuna u obliku filca. Takvom postavom sprječava se prolaz udarnog zvuka i donekle je poboljšana zvučno-izolacijska moć stropa, no vibracije se i dalje prenose bočnim putem preko zidova.
