Zadatak stubišta jest povezati prostore različitih nivoa po vertikali. U određenim graditeljskim epohama i povijesnim stilovima, uz samu utilitarnost, posebna pažnja pridavala se psihološkom i estetskom dojmu kroz arhitektonsko oblikovanje, uz upotrebu različitih dekorativnih materijala i vrhunsku zanatsku obradu.
Danas glavna stubišta stambenih i drugih zgrada moraju zadovoljiti stroge propise u dimenzioniranju i obradi površina, dok unutarnja stubišta unutar stambenih jedinica mogu odstupati i izvoditi se prema željama korisnika. Različiti konstrukcijski sistemi i upotrijebljeni materijali mogu rezultirati smjelim i iznimno atraktivnim rješenjima koja svojom estetikom obilježavaju prostor.
Za povezivanje katova po vertikali potrebno je osigurati stubišni prostor. Njegova veličina ovisi o obliku stubišta i visini koju je potrebno savladati. Osnovni zahtjev koji se postavlja prilikom projektiranja stubišta jest da osigura ugodno hodanje bez prevelikog naprezanja.
Osnovni modul prilagođen je prirodnom gibanju nogu, tj. ljudskom koraku. Nagib stubišta određen je odnosom širine i visine stube. Širinu stube nazivamo nastupnom plohom ili gazištem, a visinu čeonom plohom ili čelom.
Kod određivanja dimenzije stube u stambenom prostoru, mjera je prosječna duljina ljudskog koraka koja iznosi 63 cm. Duljina koraka na stubištu iznosi dvije visine i jedna širina stube.
Najčešće korištena formula kojom se određuje omjer širine i visine stube vrijedi podjednako za nagibe udobnog penjanja kao i za strma stubišta: 63 = 2 v + 1 š
Ako uvrstimo željenu visinu stube za ugodno penjanje bez previše potrošenih kalorija, dobit ćemo širinu stube: š = 63 – 2 v
Omjer širine i visine koji je usklađen s ljudskim korakom zahtijeva manje napora, a što se omjer više udaljuje od modula koraka, to je veća potrošnja energije i veće naprezanje.
Visine čela u prostorima stambene namjene kreću se od 14 cm do već teže savladivih 19 cm, čemu prema formuli odgovara širina gazišta od 34 do 25 cm. Visinu od gotovog poda niže do gotovog poda više etaže treba podijeliti na jednake dijelove da bi se dobio broj visina, a potom u tlocrtu nanijeti odgovarajuću dimenziju i broj gazišta kako bi se dobila veličina stubišnog prostora. Za hodanje najpovoljniji i najčešće korišteni profil stube je 29/17 cm (širina/visina), a nagib malo veći od 30°.
Pravilan niz triju ili više stuba koje povezuju dvije visine prostora nazivamo stubišni krak. Širina stubišnog kraka propisuje se za glavna stubišta unutar stambene zgrade prema broju korisnika i iznosi od 110 cm pa naviše. Unutarnja stubišta u obiteljskoj kući kojima se povezuju etaže manje su širine kraka, minimalno 90 cm. Proširenjem stambenog prostora u potkrovlje često nije moguće osigurati dovoljnu širinu niti površinu pa je stubišni krak uži (75-80 cm), a nagib strmiji. Pomoćna interna stubišta manje frekvencije korištenja mogu biti strmija i zauzeti manje mjesta jer se koriste povremeno.
Stubište osim kraka sadrži i podest ili odmorište, ravni dio koji spaja krakove, a koje ne može biti uže i kraće od širine kraka.
Stubišta trebaju pružiti osjećaj sigurnosti – u obradi gazišnih površina te u zaštiti otvorene strane uzduž ruba kraka i podesta. Najčešće je stubište smješteno uz nosivi zid pa drugu uzdužnu stranu treba zaštititi ogradom s rukohvatom na vrhu ili nekom kreativnom opnom koja će dati psihološku sigurnost. Ako se izvodi ograda na unutarnjem stubištu, njena visina mora biti 1 m, mjereno od sredine gazišta.
Važnost prirodne ventilacije u stubištu
Osim ovih specifikacija za pravilno projektiranje stepenica, postoji još jedan faktor koji će stubište učiniti potpuno funkcionalnim i ugodnim prostorom. Prilikom projektiranja nikako ne bi trebalo previdjeti prozore koji će osigurati pristup prirodnog svjetla i svježeg zraka u ove prostore.
Redovita izmjena zraka izravno utječe na koncentraciju CO2 u unutarnjem prostoru, što je glavni pokazatelj kvalitete zraka. Koncentracija CO2 ne smije prijeći 1500 ppm, dok se vrijednosti do 1000 ppm smatraju zdravom unutarnjom klimom. Navedene vrijednosti mogu se postići kontroliranom prirodnom ventilacijom, odnosno redovitim provjetravanjem prostora, što je vrlo teško postići bez prozora.
Dobro je znati i kako postoje dva načina ventilacije koja mogu osigurati bržu izmjenu zraka, što rezultira minimalnim toplinskim gubicima i kvalitetnom unutarnjom klimom. Prvi od njih je poprečna ventilacija, odnosno propuh, a drugi je efekt dimnjaka. On nastaje zbog različite gustoće toplog i hladnog zraka, a predstavlja najefikasniji način izmjene zraka u prostoru.
Upravo su zato krovni prozori idealno rješenje za ventilaciju stubišta, a njihova velika prednost je činjenica da pružaju dvostruko više dnevne svjetlosti od fasadnih prozora te osvjetljavanju prostor ispod, odnosno u podnožju stubišta.
Provjerite ponudu VELUX krovnih prozora, idealnih za izvrsno prirodno osvjetljavanje i učinkovitu ventilaciju stubišnih prostora.
