Sigurno znate što je staklena opeka. Bila je popularna u prošlom stoljeću, ugrađivala se u otvore poput transparentne plohe na brojne obiteljske kuće širom Hrvatske kao materijal jeftiniji od prozora koji dovodi svjetlo na stubišta. I strahovito gubila toplinu, ali tada nam to nije bilo važno. Ako ste u ovom času okrenuli očima od tog prizora, nemojte odustati od upotrebe, jer ona je izuzetno dekorativna i svoju primjenu pronalazi u suvremenim interijerima, a njezine unaprijeđene verzije mogu se ugraditi i na pročelja.
Staklena opeka je arhitektonski nenosivi element izrađen od stakla. Čini ju blok sastavljen od dvaju staklenih elemenata koji se spajaju u rastaljenom stanju. U opeke namijenjene ugradnji na pročelja prostor između stakala ispunjava se inertnim plinom – argonom koji povećava toplinskoizolacijska svojstva, a između polovica je ugrađeno staklo niske emisije (Low-e).
Dekorativnost staklene opeke dolazi do izražaja pod snopom svjetlosti koju propušta. Različiti svjetlosni efekti ovise o obradi površine – uzorci utisnuti u žitku staklenu masu s unutarnje ili vanjske strane bloka, plohe koje lome svjetlo, glatke ili blago valovite vidljive stranice opeke. Uz to površina može biti providna ili mutna – pjeskarena, koja propušta difuzno svjetlo. Staklena opeka voli svjetlo i njena puna ljepota ovisi o intenzitetu i boji svjetlosti koju propušta. Raznovrsne teksture i boje staklenih blokova variraju prema različitim stupnjevima transparentnosti koje biramo prema vlastitim željama za otvorenosti ili privatnosti prostora.
Od staklene opeke mogu se izvoditi ravne ili tlocrtno zakrivljene pregradne stijene koje osvijetljene djeluju poput svjetlosnih zavjesa. Debljina reške između blokova iznosi 1 cm, a na vanjskom zakrivljenom dijelu 1,5-2,5 cm.
Posebno atraktivno djeluju i podovi sastavljeni od staklenih blokova koji se ugrađuju u čeličnu konstrukciju, ojačavaju armaturnim šipkama i zalijevaju cementnim mortom. Takav pod izdržava sva opterećenja i difuzno osvjetljava prostore u etaži ispod.
Stakleni blokovi mogu se u zid ili pod ugraditi pojedinačno, mjestimično, točkasto, u određenom ritmu koji je praćen svjetlošću – poput igre koja razbija velike plohe. Blokovi s površinskim uzorcima dat će zanimljive svjetlosne efekte na zidovima. Kreativnosti u primjeni nema granica.
Pregradne stijene od staklene opeke mogu se raditi u mokroj ili suhoj ugradbi. Mokra ugradba znači zidanje blokova u čvrste ugrađene stijene. Opeke se postavljaju u metalni okvir precizno izračunate dimenzije u koji po duljini i visini stane točan broj opeka zajedno s reškama (fugama), jer nema rezanja. Površine veće od 10 m² potrebno je armirati čeličnim šipkama ili metalnim trakama. Danas se pregrade zidaju uz pomoć plastičnih graničnika za bržu i precizniju postavu blokova i pridržavanje armature. Na složenoj konstrukciji reške se zapunjavaju cementnim mortom.
Suha ugradba znači izvedbu montažnih sustava gdje se gotovi elementi sklapaju na mjestu izvedbe. Opeke se slažu uz pomoć metalnih traka i graničnika, a reške se završno fugiraju silikonskim kitom.
Drugi je način izvedba pregrade od staklene opeke u rešetkastim okvirima koji imaju otvore veličine staklenog bloka. Rešetka se sastavi i sidri u nosivu konstrukciju, a staklene opeke umeću u otvore i pridržavaju trakama od tvrde plastike.
