Podno grijanje je oblik niskotemperaturnog grijanja gdje se toplina od izvora energije cijevima distribuira do podne konstrukcije. Gusto postavljene cijevi u slojevima poda zračenjem predaju prostoriji toplinsku energiju. Čitava površina poda tada postaje ogrijevno tijelo. Temperatura u prostoru ravnomjerno je raspoređena, tj. ujednačena, što većina ljudi doživljava kao toplinski komfor. Pri tome nema strujanja zraka, cirkuliranja prašine i isušivanja zraka što znači zdraviju unutarnju klimu i smanjenu mogućnost obolijevanja od alergija. Površina poda ugodno je topla. Budući da hladna stopala prva dolaze u doticaj s grijanim podom, temperatura u prostoriji može biti i neznatno niža u odnosu na radijatorsko grijanje, a da dojam ugode bude jednak.
Podno grijanje je ekonomičnije od klasičnog centralnog grijanja s radijatorima i zahtijeva puno manje energije za zagrijavanje prostora što se odražava na uštedama u kućnom budžetu. Sustav podnog grijanja koji radi na temperaturama do 35 ᵒC ugodno zagrije prostor, dok se kod radijatorskog grijanja voda u cijevima zagrijava na najmanje 60 ᵒC. Za jednak komfor u identičnim uvjetima potrebno je gotovo dvostruko više energije.
Instalacija podnog grijanja može se postavljati na novim građevinama, ali i na adaptacijama stambenih prostora, no potrebno je odabrati sustav i izraditi detaljni proračun s obzirom na moguću visinu slojeva poda, nosivost podloge i uvjete koje prostor mora zadovoljiti pa svakako treba potražiti savjet stručnjaka (projektanti i izvođači strojarskih instalacija).
S obzirom na ogrjevni medij, razlikujemo vodene (hidroničke) i električne sustave podnog grijanja. Vodeni sustavi koriste vodu ili mješavinu vode s antifrizom koja kroz cijevi cirkulira od centralnog izvora (kotla) do poda. Ugrađuju se za potrebe grijanja i hlađenja prostora. Električni sustavi s grijaćim mrežicama jednostavnije se postavljaju i služe isključivo za grijanje. Praktični su u kupaonicama za temperiranje poda i zagrijavanje prostora, pogotovo u proljeće i jesen kada nema potrebe za grijanjem primarnog sustava.
Podno grijanje postavlja se iznad nosive konstrukcije, unutar slojeva poda. Može se izvoditi kao mokra ili suha ugradba. S donje strane ugrađuje se toplinska izolacija da se izbjegnu gubici topline. S gornje strane cijevi ugrađuju se materijali koji provode toplinu.
Kao završna podna obloga ranije su se postavljali isključivo hladni podovi, kao što su keramičke pločice i kamen, a sada je moguće podove oblagati i gotovim troslojnim parketima. Treba birati tvrdo drvo koje je stabilnije na temperaturni rad, kao što su hrast, orah ili neke egzotične vrste. Slojevita struktura parketa omogućuje provođenje topline i prijenos u prostoriju.
