Podno grijanje je oblik niskotemperaturnog grijanja gdje se toplina od izvora energije cijevima distribuira do podne konstrukcije. Gusto postavljene cijevi u slojevima poda zračenjem predaju prostoriji toplinsku energiju. Čitava površina poda tada postaje ogrijevno tijelo. Temperatura u prostoru ravnomjerno je raspoređena, tj. ujednačena, što većina ljudi doživljava kao toplinski komfor. Pri tome nema strujanja zraka, cirkuliranja prašine i isušivanja zraka što znači zdraviju unutarnju klimu i smanjenu mogućnost obolijevanja od alergija. Površina poda ugodno je topla. Budući da hladna stopala prva dolaze u doticaj s grijanim podom, temperatura u prostoriji može biti i neznatno niža u odnosu na radijatorsko grijanje, a da dojam ugode bude jednak.

Da bi podno grijanje bilo učinkovito, mora biti izvedena toplinska izolacija poda kako se toplinska energija ne bi gubila kroz konstrukciju, nego usmjeravala na podnu površinu.

Podno grijanje je ekonomičnije od klasičnog centralnog grijanja s radijatorima i zahtijeva puno manje energije za zagrijavanje prostora što se odražava na uštedama u kućnom budžetu. Sustav podnog grijanja koji radi na temperaturama do 35 ᵒC ugodno zagrije prostor, dok se kod radijatorskog grijanja voda u cijevima zagrijava na najmanje 60 ᵒC. Za jednak komfor u identičnim uvjetima potrebno je gotovo dvostruko više energije.
Instalacija podnog grijanja može se postavljati na novim građevinama, ali i na adaptacijama stambenih prostora, no potrebno je odabrati sustav i izraditi detaljni proračun s obzirom na moguću visinu slojeva poda, nosivost podloge i uvjete koje prostor mora zadovoljiti pa svakako treba potražiti savjet stručnjaka (projektanti i izvođači strojarskih instalacija).

S obzirom na ogrjevni medij, razlikujemo vodene (hidroničke) i električne sustave podnog grijanja. Vodeni sustavi koriste vodu ili mješavinu vode s antifrizom koja kroz cijevi cirkulira od centralnog izvora (kotla) do poda. Ugrađuju se za potrebe grijanja i hlađenja prostora. Električni sustavi s grijaćim mrežicama jednostavnije se postavljaju i služe isključivo za grijanje. Praktični su u kupaonicama za temperiranje poda i zagrijavanje prostora, pogotovo u proljeće i jesen kada nema potrebe za grijanjem primarnog sustava.

Podno grijanje postavlja se iznad nosive konstrukcije, unutar slojeva poda. Može se izvoditi kao mokra ili suha ugradba. S donje strane ugrađuje se toplinska izolacija da se izbjegnu gubici topline. S gornje strane cijevi ugrađuju se materijali koji provode toplinu.

Kao završna podna obloga ranije su se postavljali isključivo hladni podovi, kao što su keramičke pločice i kamen, a sada je moguće podove oblagati i gotovim troslojnim parketima. Treba birati tvrdo drvo koje je stabilnije na temperaturni rad, kao što su hrast, orah ili neke egzotične vrste. Slojevita struktura parketa omogućuje provođenje topline i prijenos u prostoriju.

previous arrow
next arrow
previous arrownext arrow
Slider