Kako radi centralno grijanje? Sustavi centralnog grijanja osiguravaju distribuciju toplinske energije s centralnog mjesta gdje je proizvedena – od peći, kotla – cijevima (jednocijevnog, dvocijevnog ili podnog grijanja) do ogrijevnog tijela u svakoj pojedinoj prostoriji. Takvi sustavi imaju automatsko upravljanje gdje se preko termostata, najčešće ugrađenog u dnevnom boravku, može regulirati toplina i programirati režim zagrijavanja – noću smanjiti temperatura za kvalitetni san, a pred jutro povećati za ugodan boravak u prostoru.
Radijatori su ogrijevna tijela koja provode toplinsku energiju isijavanjem (zračenjem) ili konvekcijom (cirkuliranjem toplog zraka). Za pravilan izbor radijatora potrebno je izračunati snagu za svaku pojedinu prostoriju.
Radijatori se dijele prema materijalu od kojeg su napravljeni (lijevanoželjezni, aluminijski i čelični) i prema izvedbi ploha (člankasti, pločasti, cijevni).
Lijevanoželjezni radijatori toplinsku energiju provode isijavanjem. Sastavljeni su od članaka i na licu mjesta se mogu spajati u baterije potrebne ogrijevne moći. Imaju veliku težinu, tj. masu pa se dugo zagrijavaju, ali i dulje drže toplinu. Iako imaju dugi vijek trajanja, zbog svoje težine danas su manje zastupljeni na tržištu, ali se daju demontirati, pjeskariti, ličiti i ponovno montirati u sustav grijanja. Lako se održavaju, prašina se uklanja brisanjem vlažnom krpom, što osigurava higijenu u domu na početku sezone grijanja.
Aluminijski radijatori toplinu većim dijelom prenose konvekcijom. Među rebrima članaka dolazi do ubrzane cirkulacije zraka koja osigurava strujanje toplog zraka i zagrijavanje prostorije. Aluminijski radijatori su također člankasti i mogu se tvornički naručiti spojeni u baterije s brojem članaka prema izračunatim potrebnim vrijednostima za svaku pojedinu prostoriju. Znatno su laganiji, čime je majstorima olakšana montaža. Odlika im je otpornost na koroziju. Lijepog su i dekorativnog izgleda i mogu se naručiti u različitim bojama.
Čelični radijatori izrađeni su od čeličnog lima i ubrajaju se u pločaste radijatore. Odlika im je mala težina i time lakša montaža. Lijepog su i jednostavnog izgleda, male debljine i uklapaju se u svaki interijer. Jednostavni su za održavanje i čišćenje. Na tržištu se isporučuju u određenim širinama i visinama, zapakirani u zaštitnu foliju pa treba izabrati tip koji je po ogrijevnoj vrijednosti najbliži toplinskim potrebama svake prostorije.
Cijevni radijatori izrađeni su od više horizontalnih, vertikalnih ili zakrivljenih, međusobno spojenih cijevi kroz koje prolazi topla voda koja ih zagrijava. Ovakav dizajn idealan je za ugradnju u kupaonicama za sušenje ručnika pa otuda i naziv „kupaonski registar“ ili „kupaonska lojtra“. Na tržištu je veliki izbor dekorativnih oblika, boja i dimenzija koje će se uklopiti i u zahtjevnije uređenje kupaonice u potkrovlju.
Osim odabira kvalitetnog ogrijevnog tijela dovoljne snage za svaku prostoriju doma, jednako je važno odabrati najbolji položaj u prostoru. Najbolja pozicija radijatora je ispod prozora, bez obzira radi li se o vertikalnom prozoru u zidu ili krovnom prozoru, jer su ostakljene površine zone najvećih toplinskih gubitaka. Radijator na parapetnom zidu ispod prozora omogućit će pravilno strujanje zraka po čitavoj staklenoj površini. Topli zrak lakši je od hladnog pa se diže od ogrjevnog tijela u vis i putuje uz staklo gdje se rashladi i ponovno spušta. Na taj se način grije prozorsko staklo i smanjuje mogućnost pojave kondenzata zimi. Pri tome treba pripaziti na pravilnu ugradnju unutarnje obloge oko krovnog prozora – donji rub bi trebao biti vertikalan, a gornji horizontalan. Takva izvedba omogućuje najveći kut ulaska dnevne svjetlosti i prirodno strujanje zraka koje unutarnju klimu čini ugodnom za boravak. Ugradnja prozorske klupčice također ne bi smjela spriječiti strujanje zraka uz prozor.