Mogućnosti mansardnih krovova

Kada umjesto ravne krovne plohe u jednom nagibu izradimo dvije plohe od kojih je donja strma, a gornja u blagom nagibu, dobili smo konstrukciju lomljenog ili mansardnog krova. Svrha izvedbe lomljenog krova korištenje je tavanskog prostora za stanovanje. Ovakvu konstrukciju krovišta uveo je francuski graditelj François Mansart polovinom 17. stoljeća, pretvarajući ranije neiskorišteni tavan pod krovnom kapom svojih dvoraca i palača u stambeno potkrovlje. Ova konstrukcija postaje širom prihvaćena u europskim gradovima sve do polovine 20. stoljeća, a vrlo je česta bila i kod nas. Danas se izvodi rijetko, iako krov s dva različita nagiba daje zanimljive mogućnosti oblikovanja. U Mansartovo vrijeme potkrovlje je dobivalo svjetlo preko prozora na dekorativnim plohama krovnih kućica, dok se danas – tehnološkim napretkom – potkrovlja rastvaraju ugradbom krovnih prozora po principu obilje svjetla i svježeg zraka na mjestu koji određuje funkcija i tlocrtni raspored.

Mansarda je dio građevine čiji se prostor nalazi iznad zadnjega kata i neposredno ispod kosog ili zaobljenog (bačvastog) krovišta s visinom krovnog nadozida od najviše 1,20 metara. Krovna ploha je obvezno izvedena u dvije krovne ravnine različitog nagiba na svakoj strani krovišta.      

Mansardni ili lomljeni krov ima veći volumen korisnog prostora i time bolju iskoristivost u odnosu na klasične krovove s plohama u jednoj ravnini. Uz donju strmu, gotovo vertikalnu stijenu moguće je organizirati kvalitetan stambeni prostor, a gornja ostaje otvorena ili se zatvara u plitki tavan koji služi kao spremište.

Suvremeni japanski primjer primjene lomljenog krova na jednoobiteljskoj kući pokazuje sve kvalitete koje ova konstrukcija pruža u oblikovanju. Stambena građevina visine prizemlja i potkrovlja jednostavnog je izduženog tlocrta. Oblik krova naglašen je valovitim limom koji prelazi na dulja pročelja, dok su kraća, zabatna, izvedena u drvenoj oblozi. Vidljiva drvena konstrukcija građevine na kojoj počiva gornja etaža i krovište izvedena je iz fino obrađene drvene građe s čeličnim ukrutama koje križno vežu stupove – tzv. spregovima za stabilizaciju.                   

Prizemlje kuće ujedinilo je dnevne funkcije – boravak, kuhinju i blagovaonicu i prostor za moto-hobiste. Razlika je jedino u obradi (rustikalni parket i mat sivi lijevani pod) i visini poda – sadržaji boravka smješteni su na povišenom platou.           

Jedinstveni prostor kuće prožima se po vertikali. Središnji potez potkrovlja pruža se uzdužno i počiva na drvenoj konstrukciji stupova i greda. Bočna polja dobivaju platforme u drvenim letvicama, a dijelom su otvorena tako da i prizemlje dobiva svjetlo s krovnih prozora gornje etaže. Lagano čelično stubište s drvenim gazištima i profinjenom, krajnje jednostavnom ogradom iz plosnih profila vodi na gornju etažu.

Strmi, niži dio lomljenog krova otvara se nizom krovnih prozora s okvirom u natur drvetu do kojih se pristupa preko drvenih platformi. Nisko postavljeni prozori pružaju pogled na pitoreskni okoliš i dovode svjetlost u obje etaže, dajući dojam prostornosti.

Osjećaj sklada, prozračnost interijera, ljepota konstrukcije u svojoj čistoći, stroga funkcionalnost, dobar balans u odabiru materijala – toplina i dekorativnost drveta u odnosu na bjelinu zidova, stropova i crne linije čelika, decentni detalji i duhoviti spoj namjena prilagođen željama investitora, odlike su ovog iznimno ugodnog ambijenta.