Kako riješiti problem toplinskog mosta

Toplinski most je manje područje u omotaču grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povećan zbog promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela. Cilj kvalitetne izvedbe jest smanjiti utjecaj toplinskih mostova da bi se dobila potrebna toplina za grijanje.
Toplinski most rezultat je pogreške u projektiranju i/ili izvedbi, a može se ukloniti kvalitetnom ugradnjom termoizolacije i rješavanjem svih konstrukcijskih detalja.

Osnovni tipovi toplinskih mostova:

  • točkasti – na mjestima pojedinačnih prodora metalnih nosača na pročelju i pričvršćivača termoizolacijskih fasadnih sustava

  • dvodimenzionalni (linearni) – na linijskim spojevima pojedinih građevinskih dijelova, tj. na spoju dviju ravnina, kao što su ugao zida, spoj zida i poda ili stropa, zida i krova, nadvoji i špalete oko prozora i vrata, neizolirane konzole balkona i drugih istaka, neizolirane kutije za rolete

  • trodimenzionalni – na spojevima građevinskih dijelova u tri ravnine (spoj ugla dvaju zidova i poda iznad tla ili krova, spoj zidova iznad negrijanog ili otvorenog prostora, prodori kroz strop prema vanjskom prostoru)

Plijesni nastaju u uvjetima vlage u materijalu ili na njegovoj površini pri temperaturama od +15 do +50 °C u naslagama prašine ili na proteinskim podlogama

Posljedice toplinskih mostova:

  • povećani gubici topline pa time i povećana potrošnja energije
  • preniska površinska temperatura vanjskog građevnog dijela (vanjskog zida, poda, stropa) na strani prema grijanom prostoru uzrokuje opasnu pojavu površinske kondenzacije vodene pare i mogućnosti stvaranja gljivica i plijesni – nezdrava klima i nedovoljna stambena higijena
  • ako se i ne stvara kondenzat, na hladnijim površinama brže se taloži prašina
  • oštećenja konstrukcije zbog vlage i gljivica ugrožavaju mehaničku stabilnost.

Povoljni uvjeti za razvoj gljivica i plijesni na unutarnjim plohama građevinskih elemenata javljaju se prilikom kondenzacije vodene pare.
Plijesni nastaju u uvjetima vlage u materijalu ili na njegovoj površini pri temperaturama od +15 do +50 °C u naslagama prašine ili na proteinskim podlogama koje se nalaze u pojedinim građevinskim materijalima.
Spore (rasplodne stanice) gljivica nalaze se u zraku u velikim količinama i talože se na plohe zidova gdje čekaju povoljne uvjete za razvoj.

Gotovo je nemoguće izgraditi zgradu bez toplinskih mostova, ali njihov utjecaj može se smanjiti na minimum pravilnim projektiranjem detalja toplinske zaštite, kontinuitetom ugradnje toplinske izolacije gdje god je to tehnički moguće, ugradnjom toplinske izolacije s vanjske strane građevne ovojnice grijanog dijela, dobrim brtvljenjem svih spojeva, pravilnom ugradnjom prozora i drugim rješenjima propisanim tehničkom regulativom i pravilima struke.

Snimanje termografskom kamerom uz stručnu interpretaciju termograma daje informacije o raspodjeli temperature na površini promatrane zgrade pa je moguće otkriti mjesta gubitaka topline – toplinske mostove, neispravnost ili nepostojanje toplinske izolacije, greške i oštećenja materijala zida, vlagu u konstrukciji, propusne sljubnice između građevnih dijelova te mjesta oštećenja i propuštanja instalacija na podu i zidu. Najveći gubici topline pokazuju se unutar crvenog spektra.