François Mansart poznati je francuski graditelj koji je ostavio neizbrisiv trag u francuskoj arhitekturi 17. stoljeća te unio pravu revoluciju uvodeći klasicističke elemente odmjerenih proporcija u tadašnju baroknu arhitekturu. Rođen je 1598. godine u Parizu gdje se školovao za zidara i kipara što njegov veliki utjecaj u arhitekturi čini još značajnijim.
Građevine
Osim sakralnih građevina, Mansart je gradio i rekonstruirao palače, poput palače Mazarin u Parizu u kojoj je danas smještena Nacionalna knjižnica. Dogradio je i dvorac Blois u dolini Loire, koji je bio vjenčani poklon Luja XIII. svome bratu Gastonu, vojvodi od Orleansa te dvorac Maisons–Laffitte nadomak Pariza s prvim potkrovljima tzv. mansardama po kojima ga i danas pamtimo, a definira ih četverostrešni lomljeni krov s dva nagiba krovne plohe i dekorativnim prozorskim otvorima na donjem, strmijem dijelu krova.
Zanimljivosti
Mansart je kao perfekcionist rafinirana ukusa često bio vrlo nezadovoljan završnim izgledom u izvedbi te je dao rušiti svoje napola dovršene građevine i graditi ih iz početka što su investitori dočekali s velikim nezadovoljstvom zbog povećanja cijene same gradnje. No jednom kada bi predao gotovu građevinu konačan rezultat je bio zadivljujuć. Umro je u svom rodnom Parizu 1666. godine.
Primjer suvremenog potkrovlja s mansardnim krovom
