Materijal koji je prirodan, ekološki i biorazgradiv. Topao, tih, lagan, mekan i elastičan. Dobar izolator – toplinski, zvučni, električni. Vatrootporan, zrakonepropustan, prionjiv, vodoodbojan – pluta na vodi, ne upija ju. Otporan na gljivice, bakterije, crvotočine, termite. I naprosto – lijep. Toliko dobrih osobina čini ga sveprisutnim u uporabnim predmetima koji nas okružuju. Tko nije imao par sandala s plutenim platformama ili papuče anatomski oblikovanih potplata? Podmetač za vrući lonac, oglasnu ploču s čavlićima raznobojnih glava? Ljubitelji dobre kapljice skupljaju plutene čepove – ne da bi zadivili količinom ispijenih butelja, nego da ih podsjećaju na ugodne trenutke provedene u druženju. Pluto je zbog svojih svojstava nezaobilazno u različitim industrijama – modnoj, građevinskoj, prehrambenoj. Od pribora za ribičiju, pojaseva za spašavanje, sportske opreme (jezgre loptice za bejzbol) do čepova na ventilima puhaćih instrumenata i drški dirigentskih štapića.

Zbog brojnih kvalitetnih svojstava svoju primjenu ima i u graditeljstvu. Izvrstan je toplinski i zvučni izolator, ali danas preskup i prelijep da bi se ugrađivao. Kao podna obloga koristi se od kraja 19. stoljeća. Novim tehnologijama proizvodnje unaprijeđene su karakteristike parketa sa završnom oblogom od prirodnog pluta. Jedna je od komponenti u proizvodnji linoleuma gdje se miješa s prirodnim ili sintetičkim kaučukom.
Zbog svojih karakteristika, a prije svega velike dekorativnosti, pluto se zadnjih godina ‘uguralo’ u industriju namještaja. Sjedala klupa, stolaca, ploče stolova od ovog materijala privlačni su, podatni i mekši na dodir od drvenih. Tematski mobilijar – stolovi i stolci u kušaonicama vina izrađeni su od plutene sačme i prešani u obliku ogromnog čepa, a dekorativna rasvjeta sastavljena je od stotinjak vinskih čepova. Najdalje su otišli portugalski dizajneri koji od granula otpadnog mljevenog pluta oblikuju atraktivne sofe.

Pluto je vanjska kora hrasta plutnjaka (Quercus suber) koja se eksploatira već stoljećima. Antički svijet poznaje ga i koristi za ribarske plovke, potplate sandala, a najviše kao čepove za zatvaranje ćupova. Kroz dugu povijest pluteni čep dokazao se kao najbolji materijal za zatvaranje butelja zbog svoje mjehuraste strukture koja ne propušta kisik – vina stara preko 100 godina nisu izgubila na kvaliteti. I danas najveći dio proizvodnje otpada na izradu plutenih čepova za boce – oko 60 % svjetske proizvodnje.

Kora hrasta plutnjaka sama se obnavlja. Prvi put se skida kada je stablo staro 25 godina. Kora se pažljivo oguli zasijecanjem površinskog sloja debla, od razine zemlje do prvih grana. Nakon skidanja kore, stablo počinje obnavljati svoj omotač pa se postupak može ponoviti nakon 9 godina. I u tom ciklusu narednih 100 godina. Nakon skidanja kora treba odstajati, a potom se kuha da bi omekšala i otpustila kiselinu. Ovisno o namjeni, kora se melje ili tretira u komadu. Dobiveni kroket veže se vodootpornim vezivima i preša pod visokim tlakom i povišenom temperaturom, potom oblikuje i suši.
Hrast plutnjak samonikla je biljka rasprostranjena širom zapadnog Mediterana, u šumama Portugala, Španjolske, Francuske, Italije, Alžira, Maroka i Tunisa. U Hrvatskoj raste u park-šumi Šijana kod Pule koju su zasadili naši pomorci prije 200 godina. Životni vijek ovog hrasta je preko 200 godina, a prosječno stablo daje 25 kg pluta. Ukoliko se ne skida, kora naraste i do 25 cm. Šume hrasta plutnjaka pružaju utočište ugroženim životinjskim vrstama poput pirinejskog risa, adalbertovog orla i berberskog jelena i njihovo održanje važno je za ekološki sustav pa se uz pomoć sredstava EU nasadi obnavljaju i šire na nova područja.