Krov je peta fasada građevine. Njegovo oblikovanje i odabrani pokrov igraju veliku ulogu u ukupnom dojmu koji građevina ostavlja u nekom ambijentu. Glineni crijep najčešće je korišteni materijal za pokrivanje kosih krovova. Prirodan i ekološki materijal dugog vijeka trajanja, usklađen s principima održivog razvoja, uspješno štiti krov od vanjskih utjecaja i unutarnju klimu čini ugodnom za život
Vrsta pokrova često je definirana uvjetima prostornih planova u cilju očuvanja ambijentalnih vrijednosti pa prije pokrivanja krova valja provjeriti postoji li smjernica za odabir materijala za zonu u kojoj se vaša kuća nalazi.
Najvažniju ulogu u izboru crijepa igra podneblje u kojem se građevina nalazi – radi li se o kontinentalnoj ili primorskoj klimatskoj zoni. Ako odabrani crijep ispunjava sve zahtjeve koji se od njega traže, svakako valja razmisliti i o estetici koju želite postići u konačnom izgledu građevine.
Tradicionalna arhitektura na kontinentu najčešće koristi vučeni ravni, obični ili tzv. Biber crijep u više načina postave. Naziv crijepa Biber (njem. dabar) dolazi od oblika nalik dabrovom repu – širokog i na donjem dijelu zaobljenog. Različite varijacije polukružnog završetka glatke površine ili segmentnog zakrivljenog završetka s uzdužnim plitkim brazdama zadovoljit će zahtjeve pokrivanja povijesne i tradicijske gradnje, bilo da se radi o gradskom ili seoskom ambijentu.
Za sanacije starih krovova, ali i za nove građevine često se koristi i tlačeni utoreni crijep zbog njegove velike otpornosti i izdržljivosti. Glinena masa tlači se u čeličnim kalupima, suši i peče. Dobiveni crjepovi s dubokim utorima sigurno prekrivaju površinu krova, odolijevajući jakoj kiši, snijegu i vjetru. Sjene u utorima stvaraju na plohi krova živu reljefnu strukturu.
Za moderno oblikovane građevine u kontinentalnoj klimi prikladan je uglati vučeni crijep jednostavnog pravokutnog oblika u varijanti potpuno ravne gornje površine ili blago skošenih ploha koje čine meke i plitke sjene. Krovna kapa postaje jedinstvena mirna površina primjerena suvremenim trendovima u arhitektonskom oblikovanju.
Tradicionalno graditeljstvo u primorskoj klimi od Istre, Primorja, Dalmacije do Konavala koristi kanalicu. Kupa kanalica je najstariji oblik glinenog pokrova koji korijene vuče još od antičkih kultura na Mediteranu. Ovaj teški pokrov svojom masom i oblikom odolijeva buri i kiši nošenoj vjetrom. Kanalica na krovu svojom oblom polukružnom formom stvara guste valove oblikujući živopisne površine.
Moderna arhitektura našeg obalnog područja najčešće koristi različite oblike tzv. mediteran crijepa koji prešanjem dobiva valoviti izgled u mediteranskom duhu. Mediteran crijep je nasljednik kupe kanalice tehnološki unaprijeđenog oblika namijenjenog ekstremnim klimatskim uvjetima, bočnim udarima bure i velikom broju sunčanih dana.
Uz oblik crijepa, dekorativnost krovnoj plohi daje i boja crijepa. Birati se može prirodna crvenkasta boja koju crijep dobiva pečenjem ili različiti tonovi nastali postupkom engobiranja – od zagasitocrvenog, tamnije ili bakreno smeđeg, sivog, antracit i crnog ili tzv. antik crijepa – s teksturom neujednačeno pečene površine za dojam krovnog pokrova na povijesnim građevinama.
