Kažu da je adaptacija doma kao porođajne muke. Bolna, stresna, ali i pobuđuje iznimnu sreću kada je sve gotovo te zaborav svih prepreka koje su se našle na putu. Danas ćemo vam ispričati priču o adaptaciji obiteljske kuće tijekom koje se uistinu rodilo dvoje djece, a da stvar bude zanimljivija, to je ujedno i primjer planiranja adaptacije prostora po principu ‘postolarove cipele’, po kojem je najteže raditi za sebe. Naime, arhitektica Ana Bosnić životni je prostor adaptirala za sebe i svoju obitelj, a cijeloj priči prethodilo je nekoliko važnih životnih odluka.
– Suprug i ja dugo smo živjeli razdvojeno na relaciji Split-Blato i nismo se mogli odlučiti gdje ćemo živjeti. A onda smo u nekom trenutku odlučili da se selimo u Blato, u staru obiteljsku kuću koju smo morali obnoviti – svoju priču započinje arhitektica Ana Bosnić.
– Tada nismo ni znali u što se sve upuštamo i koliko će se naš život iz temelja promijeniti. Prvo smo krenuli u temeljitu obnovu kuće i adaptaciju prostora u potkrovlju te mijenjanje praktički svega od podova do krova. Adaptacija je uključivala promjenu svih instalacija, izvedbu nove betonske deke, novih zidova, postavljanje krovnih prozora te dovođenje prirodne svjetlosti u prostor… Bila je to uistinu temeljita obnova za koju je trebalo vrlo detaljno planiranje adaptacije prostora, ali i mnogo strpljenja. Dok smo bili u radovima ja sam rodila naše prvo dijete, a usred adaptacije ponovno sam ostala trudna i zatim se rodilo i naše drugo dijete. U međuvremenu bilo je svega – borbi s radovima, majstorima, troškovima, činjenicom da smo na otoku pa je sve skuplje i traje dulje… Borili smo se s dostavama, gomilom kutija, preseljenjem s kopna na otok… No, prvi put smo prespavali u kući točno na dan kada smo izašli iz rodilišta s našim drugim djetetom. Od tog trenutka za sve nas započeo je naš novi, otočni život… – prisjeća se arhitektica Ana Bosnić, dodajući kako je za početak bilo vrlo važno projektiranje i planiranje adaptacije prostora.
– Naš život uvelike se promijenio, a prošlogodišnji lockdown pokazao je koliko je to bila ispravna i vizionarska odluka. Sretni smo i zahvalni što živimo na Korčuli te što naša djeca imaju sretno, obično, pomalo starinsko djetinjstvo – priča nam Ana Bosnić koja je u centru Blata otvorila i svoj arhitektonski ured i dobila upravo ovakve slične poslove – restauracije starih kamenih kuća.
– Stare kuće priča su za sebe i kod njih imamo puno zadanih stvari koje moramo poštivati. U našoj kući „L“ oblik zgrade definirao je da u jednom dijelu kuće bude dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica, a u drugom kupaonice i sobe. Kvadratura nam je bila zadana – 120 kvadrata, a negativnost je bila relativno mali dnevni boravak od 30 kvadrata – objasnila je arhitektica, dodajući kako je dojam drugačiji jer prostor ima visinu i pol, odnosno 4,5 metra što je ujedno i posebna draž prostora.
– Dnevni prostor zahvaljujući visini ne izgleda malen, a tom dojmu jako su pomogli i krovni prozori zbog kojih je okupan prirodnom svjetlošću. Ona se nježno prožima po dnevnom boravku i stvara divnu svjetlost te osjećaj ugode i topline. Drvene grede i drveni brodski pod asocira na staru kuću i originalno drveno krovište, a na podu je seljački pod koji se odlično uklopio u rustikalnost kamene kuće – objasnila je arhitektica Ana Bosnić.
– Bitna nam je prirodna svjetlost u prostoru te prirodno provjetravanje. Zato je za adaptaciju prostora u potkrovlju bilo iznimno važno postavljanje krovnih prozora. Prirodna svjetlost u prostoru doprinijela je ugodi boravka, a to je vrlo važno u potkrovlju gdje obično ima malo svjetla. Kako isplanirati dovoljan broj i mjesto prozora te mnoštvo savjeta o postavljanju krovnih prozora dobili smo u tvrtki VELUX koja nam je izradila i poseban izračun za postizanje optimalne količine prirodne svjetlosti u prostoru – objasnila je arhitektica Ana Bosnić.